O mentalnoj higijeni
|
Za mentalnu higijenu sam prvi put čuo od svog prijatelja GB kada je odbio s društvom gledati neki horror. Rekao je da njemu horrori stvaraju nekakvu unutarnju napetost, da nakon njih loše spava danima i da mu to jednostavno ne treba. Nadodao je da on ne gleda horrore zbog održavanja mentalne higijene. Kao što možete i pretpostaviti, pojam mi se je jako zasviđao. I puno mi toga objasnio. Naime, ja, kao i svi ostali, često pribjegavam mentalnoj higijeni, a do tada nisam znao da uopće postoji izraz za tako nešto. GB je koristi za ne gledanje filmova koji ga opterećuju (zaista, nakon što sam ga prisilio da zajedno odgledamo «28 dana kasnije», danima je sanjao zombije :-))) ). Ja ju apliciram kroz nečitanje stranica sa crnom kronikom u novinama. Zbog nje izbjegavam i sapunice, reality show programe i razno slično smeće kojime nas zasipaju ove naše niš-koristi televizijske kuće. U širokom luku izbjegavam i tračersko-konspirativne rasprave o događajima sa uzročno posljedičnom vezom. «Ona je njemu rekla...» «A on je to napravio zato što...» «Ali bit će njoj žao zbog...» Ma dajte ljudi, kupite si život! Vjerujem da svatko od vas ima neke svoje stvari koje filtrira da mu ne zagađuju tijek misli. Svatko nešto drugo. Tko zna, nekome možda baš glupe sapunice pomognu da se opusti i raščisti glavu od drugih problema. Istini za pravo, to baš i ne razumijem, ali razumijem jednu blisku radoholičnu osobu koja zaista previše radi i brine o poslu. Da bi se smirila, ta osoba često gleda western filmove. Ali ne one pametne westerne novijeg doba, nego obične stare John Wayne pucačine. Znam da joj je to potrebno za čišćenje misli. Pa s obzirom na sličnost, moguće da je nekima i sa sapunicama tako. Ali manjini. No vrijednost mentalne higijene može biti i puno veća. Mentalna higijena je ono što nam treba u najtežim trenutcima. U prošlom sam postu pisao o nužnosti emocija. O tome da nas one čine nadmoćnima, a ne slabima. No naravno, kao i uvijek, sve je u ravnoteži. Ne možemo pustiti ni da emocije same vladaju. Ponekad je glas razuma jedini put. Jeste li se morali kada suočiti s teškim prekidom? Ja jesam. Znam kako je. Nakon tako nečega normalno je tugovati. Ne mogu se suzbiti sve emocije. Ali nije dobro ni paralizirati si život. Negdje treba skupiti snage. Mislim da je tada značaj mentalne higijene nemjerljiv. Mentalna higijena se tada sastoji u prisiljavanju sebe na koncentriranje na druge stvari. Imate za položiti ispit? Nema boljeg vremena za učenje (suprotno onome što se smatra). Rizik vam skuplja prašinu na ormaru? Skinite ga i stavite na stol. Pozovite ekipu. Jeste li čuli za novu igru na ploči zvanu Puerto Rico? Izvrsna je, sad je vrijeme da si je pribavite. Normalno je da osjećate i da boli. Da ne boli, tek tada bi značilo da nešto nije u redu. Ali bez posrtanja. Ne treba vam Wertherov scenarij. Sve u svemu, svi mi imamo neku svoju verziju mentalne higijene. Ja otkad znam za nju, pokušavam je usavršiti. I mogu reći prilično uspješno. Još tu ima puno prostora za napredovanje, ali dobro je. Ponekad, kad mi se gluposti počnu vrtjeti glavom, dovoljno je da se sjetim te filozofije i već mi je lakše. Misli se vrate na pravi put. Kako je kod vas? Rock Roll |
